Putem niti je blog o putovanjima u mesta koja imaju veze sa nastajanjem tekstila i kreativnošću žena u toj oblasti. Tkanje, izrada tapiserija, slikanje na svili, pletenje, heklanje i vez jesu niti koje kroz putopise i priče o stvaralaštvu žena spajaju sadašnjost i prošlost.
Već šest godina uživam u istraživanju materijala za blog, putovanjima kroz Srbiju, fotografisanju, pričanju priča o hrabrim i obrazovanim ženama u prošlosti, slikanju, pisanju i objavljivanju tekstova na blogu Putem niti. Cilj mi je da se čitaoci koji pročitaju bilo koji tekst ili više njih osete lepo i nadahnuto.
Kroz tekstove o ženama stvaraocim u različitim oblastima u prošlosti odajem tim ženama veliko poštovanje za njihovu borbu za bolje uslove života i rada svih žena u Srbiji.
Tekstovi o nitima: tkanju, tapiserijama, slikanju na svili i tekstilu uopšte, vezu, heklanju… jesu tu na blogu kao jedan podsetnik na kreativno stvaralaštvo žena danas i u prošlosti. Dodavanjem mojih kreacija pokušala sam da obuhvatim inspiraciju koja je dolazila iz starih ornamenata i mesta povezanih sa nitima.
Gradovi u koje sam putovala, preplitanje niti kroz njih i lepotu prirode jesu zanimljive priče koje se protežu iz prošlosti, idu kroz sadašnjost i nastavljaju dalje u budućnost. Ručni rad i kreativno stvaralaštvo žena neizostavni su deo tih priča.
Stvaranje žena u prošlosti bilo je čuvanje i usavršavanje izvornih tehnika izrade proizvoda od tekstila počevši od niti, istovremeno je to čuvanje tradicije. Danas je izuzetno važno da se sačuvaju motivi koji su izraz duše naroda.

Često su bili
Tkanicama je ponegde dodeljivana magijska uloga – da su one čuvari osoba koje ih nose.
Na centralnom mestu na izložbi nalazi se fotografija iz pariskog ateljea. Na fotografiji se vide ručno rađeni dekorativni tekstilni predmeti: vezeni peškiri i stolnjaci, pregače, ćilimi… Tu je i suknja kojoj je dala ulogu ’’tapiserije na zidu’’.
Devojačke spreme bile su prava riznica bogato ukrašenih haljina, prsluka, marama, peškira, čarapa… Spreme su rađene godinama – deo je bio namenjen za poklone članovima nove porodice i svatovima a deo je bio nevestina lična odeća.
Boje su izražajne jake, pozitivne, one kroz izuzetno dobro urađen vez daju lepotu predmetima. Crvena, najčešće jarka bordo, žuta, narandžasta, ponegde roze, zelena, plava i crna…
Zašto je svoju kolekciju etnografskih predmeta ponela u Pariz?
Kod nas deo kolekcije iz pariskog ateljea prikazan je 2021. godine na izložbi ’’Zlatnom rukom i srebrnim srpom’’ u
Slikar Antal Štrajtman bio je profesor crtanja u gimnaziji u Velikom Bečkereku i zaslužan je za osnivanje zanatske škole u ovom mestu. Organizovao je izložbe primenjenih umetnosti i dao veliki doprinos reklamiranju ovog ćilima. Zastupao je mišljenje da su izvorni način izrade i izvorna ornamentika najvažniji za ovaj proizvod.
Zahvaljujući postojanju škole i obukama tkalja koje su rađene u njoj 1894. godine osnovana je fabrika tepiha. Ostaje pitanje kako je fabrika uticala na umetničko tkanje. Dobro ili loše?




Ručna izrada tekstila prošla je svoj put od pojedinačne proizvodnje niti i izrade predmeta za upotrebu u porodici do izrade predmeta izvornim tehnikama za prodaju ili iz hobija. Svaki put tekstil je omogućavao ženama da izraze svoje dizajne i da stvore lepe predmete od kojih su neki postajali umetnost. Svaki ručno izrađen predmet je vredan divljenja.
Nekada su žene na selu morale da znaju sve ručne radove jer su same izrađivale tekstilne predmete za svoje domaćinstvo. Žene u gradu više su se bavile ručnim radom iz hobija. I jedne i druge stvarale su predmete zadivljujuće lepote. Danas je bavljenje ručnim radom jedna meditativna aktivnost koja donosi blagodet smirivanja nakon napornog radnog dana.
Rad sa nitima i tekstilom je jedan od najpogodnijih načina čuvanja tradicije jer ona je stvaralaštvo naroda na određenim prostorima. Koliko god da se udubimo u to kako su žene nekada davno stvarale ručne radove uvek će njihova energija i entuzijazam da budu naša inspiracija. Njihovi radovi zaslužuju divljenje.
Predstavljanje ručno rađenih proizvoda javnosti skreće se pažnja, apeluje da se ceni takav rad, da on omogućava opstanak tradicionalnih motiva, podseća na žene koje su u prošlosti stvarale izuizetne predmete…
Zbog boravka Turaka na Balkanu tkalje su lako preuzimale orijentalne motive i mešale ih sa tradicionalnim ornamentima. Njihovim kombinovanjem nastajale su sasvim nove šare koje su vremenom postale originalne pirotske.
Verovatno je prvo mišljenje o poreklu šara na pirotskom ćilimu tačno. Sigurno su postojale vešte tkalje koje su kombinovale više motiva i stvarale jedan novi koji je bio mešavina više njih pa otuda i postoji sličnost. Neprestano su stvarale nove šare, davale su im lični pečat.. Kod novog motiva tkalje bi menjale boje, raspored površina i boja, dodavale nešto svoje… Sve šare su na neki način pirotske jer su mešanjem, dodavanjem i oduzimanjem postajale deo te sredine a određivanjem značenja šare su postale jedinstvene za to područje.
Geometrijski motivi dominantni su na pirotskom ćilimu. Takvi motivi prisutni su još od praistorije, imali su slično značenje u svim situacijama i vremenima. Romb, univerzalni oblik, veoma je zastupljen u pirotskom ćilimu, cik-cak linija takođe…
