U Čačku je 1873. godine rođena Nadežda Petrović slikarka koja je bila začetnik a kasnije i sinonim za modernu umetnost u Srbiji sa početka 20. veka. U Čačku je živela veoma kratko još kao devojčica preselila se u Kraljevo, ali je za grad ostala prepoznatljiva kao velika ličnost u oblasti kulture. Umetnička galerija koja nosi njeno ime je mesto koje je stalni podsetnik na njen život i stvaralaštvo.
Čačak se nalazi na desnoj obali Zapadne Morave. Nakon atraktivnih meandara koje Morava pravi u Ovčarsko-kablarskoj klisuri reka ulazi u kotlinu u kojoj se smestio grad. Nadmorska visina je oko 300 metara a povećava se na periferiji gde reljef postepeno prelazi u brdski predeo a zatim u planinski.
Kulturna prestonica Srbije za 2023. godinu
Prvi put ove godine u Srbiji je izabrana nacionalna prestonica kulture. Tu čast imao je Čačak koji kao grad ima šta da pokaže u oblasti kulture i turizma.
Mnogo kulturnih događaja organizovano je tokom godine a kruna svega biće izložba u Umetničkoj galeriji ’’Nadežda Petrović’’ posvećena velikoj slikarki povodom 150 godina od njenog rođenja.
Skulptura malog formata ’’Raspon u tenziji’’ autorke Olge Jevrić urađena je u velikom formatu (visina 4,5 metara) i postavljena u otvorenom prostoru u Čačku, u godini kada je ovaj grad prva prestonica kulture u Srbiji. Tako se svojim radom gradu Čačku pridružila još jedna, pored slikarke Nadežde Petrović, velika umetnica Olga Jevrić.
Umetnička galerija „Nadežda Petrović“
Galerija je smeštena u blizini crkve a preko puta muzeja, to je mesto koje je potpuno posvećeno velikoj slikarki Nadeždi Petrović. Jedna soba je odvojena za Nadeždine slike, predmete vezane za njeno stvaralaštvo, knjige objavljene o njoj, kataloge sa izložbi…
U ovoj galeriji održavaju se izložbe vezane za Bijenale memorijal ‘’Nadežde Petrović’’ koje je podrška mladim umetnicima na njihovom putu stvaralaštva. Pored ove glavne manifestacije u galeriji se održavaju samostalne ili grupne izložbe drugih umetnika tokom cele godine.
Memorijal Nadežde Petrović održava se svake druge godine i traje već 62 godine. S obzirom da je Nadežda u svoje vreme dok se razvijala kao umetnica krčila svoj put novim načinom slikanja tako je i Bijenale posvećeno savremenoj umetnosti. Mladi umetnici imaju mesto na kome mogu da izlože svoje radove i da prate stvaralaštvo drugih umetnika.
Galerija ‘’Risim’’
Deo Umetničke galerije ‘’Nadežda Petrović’’je i galerija ‘’Risim’’ legat porodice Risimović.
,,Ja sam slikar na duge staze – kroz vreme…’’ – rekao je slikar Bogić Risimović-Risim. Tako je i slikao od početnih motiva sa spomenika krajputaša u okolini Čačka do vremenske beskrajnosti. Rođen je u Čačku 1926. godine. Njegova porodica je gradu Čačku poklonila dela koje je uradio: 40 slika, više od 100 crteža, mnoštvo skica, ilustracija…
Galerija ‘’Risim’’ je u posebnoj zgradi u kojoj je smeštena stalna postavka radova ovog autora a pored toga povremeno se održavaju i druge izložbe.
Narodni muzej
Narodni muzej u Čačku osnovan je 1952. godine. Nalazi se u Konaku Jovana Obrenovića. Konak je najstarija stambena zgrada u Čačku i kulturno dobro od velikog značaja. Sama zgrada je primerak stare gradnje iz sredine 19. veka.
Sagradio ga je Jovan Obrenović (brat Miloša Obrenovića) 1835. godine i u njemu veoma kratko živeo. Na fasadi konaka nalazi se oslikan grb i to je jedini sačuvani grb dinastije Obrenović. Od 1953. godine u konaku je smešten Narodni muzej.
Narodni muzej u Čačku je regionalni muzej sa pet odeljenja. Meni su najzanimljivija odeljenja za istoriju i etnologiju. Pokriva teritoriju Čačka, Dragačeva i Ivanjice.
Eksponati vezani za istoriju pričaju priče kroz koje je prolazio Čačak sa okolinom tokom burnih vremena i smenjivanja gospodara grada. Jedan od eksponata je originalna sablja vojvode Stepe Stepanovića koju mu je predao Šukri-paša u Jedrenu (tada glavni grad Turske) prilikom predaje grada u Prvom balkanskom ratu 1913. godine.
Više od 4.000 predmeta nalazi se u etnološkom odeljenju ovog muzeja. Najviše predmeta poseduje zbirka narodne i gradske nošnje, zatim zbirke posuđa i zanata. Ovo odeljenje je veoma aktivno u organizovanju izložbi bilo samostalno, bilo u saradnji sa drugim kulturnim institucijama u državi.
Rimske terme
U vreme vladavine Rimljana, II i IV vek, na teritoriji grada Čačka bilo je veće naseljeno mesto, neki fragmenti se mogu videti u Narodnom muzeju.
Tokom kopanja temelja za stambenu zgradu 1970. godine otkriveni su ostaci kupatila koje su sagradili i koristili Rimljani.

Rimske terme u Čačku
Danas u centru grada mogu se posetiti ostaci rimskih termi i videti zanimljiv sistem podnog grejanja koji je korišćen za zagrevanje vode u bazenima.
Crkva Svetog Vaznesenja Hristovog, izgradio je Stracimir Zavidović (brat Stefana Nemanje) tada se zvala Moravski Gradac. Nalazi se u centru grada, renovirana je 2011. godine.
Spomenici
Spomenik Nadeždi Petrović u Čačku rad je vajara Ivana Meštrovića. Postavljen je 1955. godine i to je prvi spomenik u Srbiji podignut likovnom umetniku. Nadežda Petrović sa paletom i četkicom u ruci podseća sve da je umetnost veoma bitna za svaki narod.
Spomenik Stepi Stepanoviću nalazi se u centru grada i podignut je za života vojvode. Visok je 245 centimetara i predstavlja odlučnog vojvodu koji je u svojoj karijeri dosegao najviše visine. Ograda je urađena od topovskih granata.
Impresivna okolina Čačka
Okolina Čačka je veoma zanimljiva. Ovčarsko-kablarska klisura izuzetne lepote sa 10 manastira iz srednjeg veka, prelepim jezerom Međuvršje i meandrima Zapadne Morave priča je za sebe.
Nekoliko banja nalazi se u široj okolini Čačka: Ovčar banja, Atomska banja drugi naziv Gornja Trepča (najpoznatije sa lekovitom vodom jedinstvenom u Evropi) i manje poznata Slatinska banja. Sve su udaljene dvadesetak kilometara od grada.
Pored manastira u klisuri tu su i manastiri Vujan (iz 14. veka zadužbina familije ili porodice Lunjevac), Ježevica, Tamnava…
Čačak okružuju četiri planine sa visinom od oko 900 metara: Ovčar, Kablar, Vujan i Jelica.

Padanje vode sa te visine stvara veliku buku koja dodatno pojačava celokupan doživljaj.
Još 11.04.1949. godine država FNRJ – odnosno Zavod za zaštitu i naučno proučavanje prirodnih retkosti NR Srbije država je stavila pod zaštitu vodopade Velika i Mala Ripaljka na rečici Gradišnici. To je prvo prirodno dobro stavljeno pod zaštitu države.
Skulptura je od bronze, visoka je tri metra i dominira trgom. Inspiracija za njenu izradu bila je freska kneginje Milice u prirodnoj veličini iz manastira Ljubostinja. Manastir se nalazi u blizini Trstenika u dolini Ljubostinjske reke. Zadužbine je kneginje Milice sagrađen u moravskom stilu od kamena i opeke.
U crkvi su sačuvani delovi starog ikonostasa iz 1848. dok je novi naslikan oko 1930. godine. Uz crkvu naknadno je sagrađen zvonik visok 33 metra. Na zvoniku nalazi se sat koji se vidi sa sve četiri strane. U porti crkve, kao i u porti manastira Ljubostinja zasađena je vinova loza donesena iz Hilandara. Zvona su postavljena 1926. godine dok su prethodna skinuta i pretopljena u Prvom svetskom ratu. U toku je oslikavanje unutrašnjosti hrama.


U Sirmijumu izgrađen je Artemidin most velika građevina iz tog doba. Na žalost poslužio je, u vreme progona hrišćana, kao gubilište (sirmijumskih svetih mučenika). Po jednom od pogubljenih prvom episkopu svetom Irineju most je nazvan 1993. godine kada je na mestu starog mosta podignut jedan od najdužih visećih pešačkih mostova u Evropi.
Rimski carevi hodali su ulicama Mitrovice i pitam se kako se desilo da je na kraju sve ostalo toliko nepoznato. Kovnica novca u gradu koja je iskovala blizu pola miliona zlatnih novčića nestala je davno, ali ostaje moje divljenje načinu kako su tada mogli da tako precizno iskuju novac i da sprovedu ceo proces proizvodnje.
Idući od jedne do druge upoznala sam kako je grad nastao, koliku je važnost imao u prošlosti, koliko je na njegovom tlu bilo važnih ličnosti u rimsko doba ali i istorijske činjenice koje su manje lepe u kasnijem periodu razvoja grada razaranja, obnavljanja i smenjivanje vlasnika osvajača do dolaska u posed Habzburške monarhije i dalji sled događaja preko prvog i drugog rata i stvaranja Jugoslavije.
U Muzeju Srema predstavljeno je stvaralaštvo njenih stanovnika od onih koji su proizvodili zlatni novac u rimsko doba do umetnika koji danas stvaraju. Umetnost i zanatstvo prepliću se iz veka u vek.
Kao što su stari rimljani u Sirmijumu slagali mozaike kockicu po kockicu tako danas Mirjana slaže šalove na razboju nit po nit. Ručno tka modne i upotrebne predmete u enterijeru od vune i pamuka.
Ovakvu unikatnu umetnost stvarala je priroda milionima godina. Led svetla u pećini istakla su svu njenu veličinu i dala joj dodatnu atraktivnost. Posmatranje lepote pećine, stalaktita i bigrenih kada uz zvuke muzike Trnavskog potoka koji protiče kroz pećinu daje poseban osećaj.
Ulaz u pećinu je nešto posebno, 35 širine i 18 metara visine! Imponzantan! Stopića pećina je po veličini druga pećina u Srbiji. Veća od nje je samo Resavska. Pećina je duga oko 1700 metara a posetioci mogu videti samo prvih 280 metara.
Davnih godina 1909. i 1913. Jovan Cvijić vršio je speleološka istraživanja u ovoj pećini. Za posete pećina je otvorena 2008. godine i predstavlja Spomenik prirode prve kategorije. Nalazi se na oko 700 metara nadmorske visine. Udaljena je od Zlatibora 19 kilometara.
Pored jezera levo od Kraljevog trga nalazi se Kraljeva česma podignuta u čast kralja Aleksandra I Obrenovića i njegovog boravka na Zlatiboru 1883. godine.
Pogled sa Crnog vrha je božanstven. Planina Zlatibor je ogromna, talasasto se smenjuju viši i niži predeli, jedni kao posebna planina bez ijednog drveta, drugi prošarani sa raštrkanim manjim i većim borovima i treći koji su potpuno obrasli borovima. Postoje predeli u kojima ima bukve, graba, cera, hrasta…
Na vrhu brda je spomenik podignut 1967. godine u znak sećanja na steljane ranjenike tokom Drugog svetskog rata. U dnu spomenika ispisan je stih Vaska Pope iz pesme ‘’Branim’’:
Kada se iz centra krene svaki od puteva vodi do nekoliko skrivenih dragulja na planini ili u njenoj neposrednoj blizini. Neki od njih su: Stopića pećina – poznata po bigrenim kadama,
Zlatibor ima pravi umetnički dragulj na svom terenu. Sigurna sam da će mnogo turista u svoj program uvrstiti šetnju do nekadašnjeg ateljea slikara Milića od Mačve kada bude otvorena za javnost.
Despot Đurađ Branković pružao je podršku umetnicima tako je na njegovom dvoru stvarana umetnost, pisane su i prepisivane knjige, komponovana muzika…
Esfigmenska povelja važan je istorijski dokument. Đurađ Branković izdao je ovu povelju 1429. godine za manastir Esfigmen, koji se nalazi na Svetoj gori, kao njegov novi ktitor. Povelja je izrađena u manastiru Žiča i zahvaljujući slici, despota Đurđa sa ženom i petoro dece, na njoj sačuvan je njegov lik. Ova povelja je dokaz da je despot Đurađ Branković nastavio tradiciju vladara Nemanjića da grade, obnaljaju i pomažu pravoslavne manastire i crkve.
Hram Svetog Georgija je najupečatljiviji i svojom veličinom i lepotom potisnuo je sve ostale objekte u drugi plan. Ovo je treći po veličini hram u Srbiji i nalazi se u centru grada. (Najveći hram u Srbiji je Hram Svetog Save u Beogradu a drugi po veličini je Hram Vaskrsenja Gospodnjeg u Valjevu.) Zidan je od belog mermera, između 1850. i 1854. godine, po ugledu na manastir Manasiju. Ima pet kupola i visoki zvonik. Zanimljivi su stubovi u unutrašnjosti hrama koji daju eleganciju unutrašnjoj arhitekturi.
Dve ade nalaze se u blizini Velika (širina oko 1,2 km, dužina 5 km) i Mala (širina oko 200 m, dužina 1500 m). Ostaje pitanje koliki je njihov turistički potencijal.
Stopama Đurđa Brankovića pisac Ljiljana Šarac vodi nas kroz prošlost i njegov život. Predstavlja njegov životni put i preuzimanje vladarske pozicije, opisuje gradnju Smederevske tvrđave istovremeno priča o Smederevu, gradu jednoj od prestonica Srbije.
Krenula sam da obiđem za mene najvažnje tačke koje sam navela: muzej, pećinu, banjski park, planinu i Orašac – mesto važno za istoriju.
Zbirka skulptura sa festivala ’’Svet keramike’’ nalazi se na spratu. Kolekciju čini deo skulptura koje su nastale tokom prethodnih 30 godina festivala i vredi je pogledati. Nasuprot belim mermernim skulpturama koje su nastale tokom simpozijuma ’’Beli Venčac’’ i koje su raspoređene u banjskom parku na otvorenom prostoru zbirka keramike ostavlja utisak i bojama. Glina je materijal kroz koji su umetnici oblikovali i izrazili svoje ideje.

Danas u selu postoji Istorijski muzej (koji je deo muzeja u Aranđelovcu) u kome je postavka o Prvom srpskom ustanku, crkva iz druge polovine XIX i Spomen škola iz prve polovine XX veka. Spomenik Karađorđu od venčačkog belog mermera podignut je ispred škole.
On je glavna atrakcija,
Prilikom silaska niz brdo sedam na jednu klupu pored manjeg vodopada koji u tri kristalno čista mlaza silazi niz manju kamenu, prepreku koja mu daje priliku da bude atraktivan. Voda se sliva i lagano otiče dalje do sledeće prepreke. Sedim u prijatnoj hladovini, posmatram kristalno čistu vodu koja žubori tu pored mene…
Snaga prirode i moć vode skupile su se u ovom mestu, netaknutoj prirodi božanske lepote duboko sakrivenoj u planini Zlatibor. Bistra, providna voda blago je ovog kraja.





