Tokom 2022-e godine objavila sam nekoliko tekstova posvećenih vezu Vezeni peškir, Zlatovez, Jelek, Goblen i Zubun. Vez kao oblik umetničkog izražavanja praktikovao se u prošlosti u svakoj kući, vezom su ukrašavani tekstilni predmeti a pojedine žene dovele su svoj vez do savršenstva. Prsluk bogato ukrašen vezom zove se zubun. Bio je do svakodnevne i svečane nošnje u prošlosti. Danas se izrađuje u pojedinim radionicama narodnih nošnji.
Zlatovez
Ukršavanje tekstila zlatnim nitima. Najviše se koristi za ukrašavanje narodnih nošnji i crkvenih odora. U srednjem veku bio je popularan kod vladarskih porodica koji su imali vezilje na dvoru i crkvenih velikodostojnika za koje se zlatovez radio u crkvenim radionicama. Samo su ih oni i mogli priuštiti. Tek u 19. veku imućnije porodice mogle su zlatovezom ukrašavati svečanu odeću. Najčešće se zlatovez kombinovao sa vezom od pamučnih niti i tada je vezu dodavao malo luksuza.
Danas se zlatovez dostupan svima jer su zlatne niti imitacija zlata imaju samo sjaj. Zato su jeftinije i pristupačnije. Bez obzira na tu činjenicu veoma malo žena se bavi zlatovezom. Zato što se zlatovez ne može prodati nego se samo koristi u izradi narodnih nošnji. Kao i kod prodaje svih vrsta ručnih radova teško je naći kupca, zato zlatovez ostaje u domenu hobija i pojedinačnih napora žena u udruženjima koji doprinose očuvanju tradicije. Mesto koje je bilo poznato po dobrom zlatovezu jesu Melenci kod Zrenjanina.
’’Pohvala knezu Lazaru’’ je najpoznatiji zlatovez koji je uradila monahinja Jefimija davne 1402. godine.
Jelek
Jelek je mali prsluk ukrašen vezom. Za svečane prilike bogatijih porodica jelek je bio od pliša bogato ukrašen zlatovezom. Ostali, manje imućni, su jelek ukrašavali pamučnim nitima i pomalo dodavali zlatoveza da izgleda svečanije. Jelek je šiven od tamnnog pliša na kome su zlatne niti izgledale glamurozno. Ranije jelek je bio deo narodne nošnje i po njegovom izgledu i ukrašavanju moglo se odrediti kom narodu pripada. Motivi na jeleku i vez pretvarali su ga u malo umetničko delo.
Vezeni peškir

U prošlosti peškiri ukrašeni vezom bili su obavezan deo venčanja i krštenja. Pažljivo i sa ljubavlju pripremani su za takve događaje, poklanjali se važnim učesnicima tih događaja i značili su poštovanje i radost. Danas su peškiri deo svadbe ali se više ne ukrašavaju ručnim vezom. Postoji poneki izuzetak ali peškir nema više tu magiju kao nekada.
Zubun
Zubun je dugi prsluk bez rukava bio je praktičan komad odeće. S obzirom da se nosio tokom cele godine i bio vidljiv ukrašavan je svim mogućim bodovima koji postoje u vezu, zlatovezom, raznim ukrasnim gajtanima, aplikacijama drugih materijala…
Postoje debeli i pomalo grubi zubuni napravljeni od sukna i oni su se uglavnom ukrašavali obojenim nitima vune, drugi prsluci od finijeg materijala pliša i slično ukrašavani su zklatovezom i vezom svilenim ili pamučnim koncem. Rubovi zubuna ukrašavani su gajtanima i obrađivani posebnim bodovima veza.
Goblen

Gobleni su vez po šemama. Smirujuća aktivnost koju su žene masovno praktikovale 60-ih i 70-ih godina. Rađeni su po šemama koje su pravljene prema nekom umetničkom delu. Uramljivani su i kačeni na zidove, često su i poklanjani. Posebno su bili aktuelni Vilerovi gobleni zbog velikog izbora motiva ali i sitnog veza što ih je činilo vernijim pravom delu. Sa iglom i koncem, prateći šemu svaka žena je mogla da ‘’izveze’’ umetničko delo za sebe.

Neka od poznatih dela su: Kosovka devojka, Devojka na studencu, Na izvoru, Nadurena devojčica, Siroče na majčinom grobu, Hercegovački begunci, Sveti Nikola i patrijarh Lukijan, Portret Mihaila Pupina, Vesela braća, Sveti Nikola spasava brodolomnike…
Živeo je 95 godina. Uradio je više od 1600 slika. Učestvovao je u osnivanju društva srpskih slikara ‘’Lada’’ (1904), bio je jedan od osnivača Udruženja likovnih umetnosti (1919) i bio njihov prvi predsednik.
Prva slika mladić na konju sa ispruženom rukom ka devojci i razbijeni krčag. Ispod ove slike piše: ‘’Ruka klonu krčag dole – ode na dve na tri pole’’. Druga slika devojka sedi pored izvora sa krčagom i ružom. Piše: ‘’Kad bi danas opet došo – ma i ovaj drugi prošo’’. Junaci slike su u narodnim nošnjama na kojima su etno motivi pažljivo oslikani i vizuelno upotpunjuju celu priču iz pesme.
Obe su izložene na ovoj izložbi u Novom Sadu.
Despot Đurađ Branković pružao je podršku umetnicima tako je na njegovom dvoru stvarana umetnost, pisane su i prepisivane knjige, komponovana muzika…
Esfigmenska povelja važan je istorijski dokument. Đurađ Branković izdao je ovu povelju 1429. godine za manastir Esfigmen, koji se nalazi na Svetoj gori, kao njegov novi ktitor. Povelja je izrađena u manastiru Žiča i zahvaljujući slici, despota Đurđa sa ženom i petoro dece, na njoj sačuvan je njegov lik. Ova povelja je dokaz da je despot Đurađ Branković nastavio tradiciju vladara Nemanjića da grade, obnaljaju i pomažu pravoslavne manastire i crkve.
Hram Svetog Georgija je najupečatljiviji i svojom veličinom i lepotom potisnuo je sve ostale objekte u drugi plan. Ovo je treći po veličini hram u Srbiji i nalazi se u centru grada. (Najveći hram u Srbiji je Hram Svetog Save u Beogradu a drugi po veličini je Hram Vaskrsenja Gospodnjeg u Valjevu.) Zidan je od belog mermera, između 1850. i 1854. godine, po ugledu na manastir Manasiju. Ima pet kupola i visoki zvonik. Zanimljivi su stubovi u unutrašnjosti hrama koji daju eleganciju unutrašnjoj arhitekturi.
Dve ade nalaze se u blizini Velika (širina oko 1,2 km, dužina 5 km) i Mala (širina oko 200 m, dužina 1500 m). Ostaje pitanje koliki je njihov turistički potencijal.
Stopama Đurđa Brankovića pisac Ljiljana Šarac vodi nas kroz prošlost i njegov život. Predstavlja njegov životni put i preuzimanje vladarske pozicije, opisuje gradnju Smederevske tvrđave istovremeno priča o Smederevu, gradu jednoj od prestonica Srbije.
Ručna izrada tekstila prošla je svoj put od pojedinačne proizvodnje niti i izrade predmeta za upotrebu u porodici do izrade predmeta izvornim tehnikama za prodaju ili iz hobija. Svaki put tekstil je omogućavao ženama da izraze svoje dizajne i da stvore lepe predmete od kojih su neki postajali umetnost. Svaki ručno izrađen predmet je vredan divljenja.
Nekada su žene na selu morale da znaju sve ručne radove jer su same izrađivale tekstilne predmete za svoje domaćinstvo. Žene u gradu više su se bavile ručnim radom iz hobija. I jedne i druge stvarale su predmete zadivljujuće lepote. Danas je bavljenje ručnim radom jedna meditativna aktivnost koja donosi blagodet smirivanja nakon napornog radnog dana.
Rad sa nitima i tekstilom je jedan od najpogodnijih načina čuvanja tradicije jer ona je stvaralaštvo naroda na određenim prostorima. Koliko god da se udubimo u to kako su žene nekada davno stvarale ručne radove uvek će njihova energija i entuzijazam da budu naša inspiracija. Njihovi radovi zaslužuju divljenje.
Predstavljanje ručno rađenih proizvoda javnosti skreće se pažnja, apeluje da se ceni takav rad, da on omogućava opstanak tradicionalnih motiva, podseća na žene koje su u prošlosti stvarale izuizetne predmete…
Galerija Matica srpska – izloženo je 17 slika nastalih između 1921. i 1925. godine nakon prvog Šumanovićevog boravka na usavršavanju u Parizu. 

Zbog boravka Turaka na Balkanu tkalje su lako preuzimale orijentalne motive i mešale ih sa tradicionalnim ornamentima. Njihovim kombinovanjem nastajale su sasvim nove šare koje su vremenom postale originalne pirotske.
Verovatno je prvo mišljenje o poreklu šara na pirotskom ćilimu tačno. Sigurno su postojale vešte tkalje koje su kombinovale više motiva i stvarale jedan novi koji je bio mešavina više njih pa otuda i postoji sličnost. Neprestano su stvarale nove šare, davale su im lični pečat.. Kod novog motiva tkalje bi menjale boje, raspored površina i boja, dodavale nešto svoje… Sve šare su na neki način pirotske jer su mešanjem, dodavanjem i oduzimanjem postajale deo te sredine a određivanjem značenja šare su postale jedinstvene za to područje.
Geometrijski motivi dominantni su na pirotskom ćilimu. Takvi motivi prisutni su još od praistorije, imali su slično značenje u svim situacijama i vremenima. Romb, univerzalni oblik, veoma je zastupljen u pirotskom ćilimu, cik-cak linija takođe…






Možda je sada malo takvih turista koji žele da isprobaju nešto drugačije od onog što rade ali ako bi im se ponudilo nekoliko različitih kreativnih aktivnosti sigurno bi ih bilo više. Turisti koji su zainteresovani za kreativni turizam očekuju da će pronaći emotivni doživljaj na određenoj destinaciji.
U vreme godišnjeg odmora i boravka u nekom turističkom mestu pojedinci žele da nauče specifične veštine iz te zajednice. Žele da se uključe u lokalne radionice i približe se lokalnom stanovništvu. U svemu tome nalaze zadovoljstvo, inspiraciju za svoje radove i emocionalno iskustvo zato žele da se okušaju u određenoj tehnici koju nikada nisu probali.
Bio je praktičan a dodatnim ukrašavanjem pretvoren je u lep odevni predmet koji je kroz vez otkrivao umeštnost devojaka. U prošlosti prema materijalu od koga je sašiven i bogatstvu ukrasnog veza prepoznavao se socijalni status i nacionalna pripadnost vlasnika.

U muzeju ’’Staro selo’’ glavna kuća je iz 1882. godine.
Zgrada sa kačarskom radionicom u kojoj su se pravile kace, kačice…,
U muzeju se organizuju: izložbe, koncerti, radionice, festivali, seminari… Svi zajedno važni su jer obnavljaju interesovanje za očuvanje nematerijalne kulture ovog kraja.