Zanimljiva je ta relacija umetnik i ideja, tkalja i stvaranje. Ko od njih dvoje više stvara u nastajanju jedne tapiserije?
Od prve niti koja se provuče kroz osnovanu ’’mrežu’’ ukrštenih niti koje čine osnovu do završne, prođe neko vreme kada je umetnik sam,(ako umetnik izrađuje svoje delo. Takođe, dok tka tapiseriju prema kartonima umetnika i tkalja je sama. Kao i u drugim oblastima umetnosti dok radi stvaralac je sam.
Tapiserija je posebna jer umetnik naslika delo, uradi kartone prema kojima će se raditi na razboju ali najčešće sam ne izrađuje delo.
Tapiserije koje se rade klasičnim tkanjem umetnikovu ideju i instrukcije prati tkalja. Ona zanatski stvara delo. Umetnik je dao nacrt a tkalja sama radi na tapiseriji i neminovno je da u tom radu bude prisutna njena energija.
Ona postaje koautor dela, izradila ga je po šemi, kartonima ali utkala je i deo svoje energije. Od njene veštine na kraju zavisi kako će to delo izgledati jer ona tapiseriji daje konačan izgled.
Tapiserija nije gotova, nije rad kada umetnik skicira i uradi kartone kako će rad vizuelno izgledati. Šta ako tkalja odstupi u boji na pojedinim mestima? Koliko će to promeniti konačan rad?
Iz relacije umetnik – tkalja – tapiserija i stvaranja koje ih povezuje nastaje umetnost.
Da li su bolje tapiserije gde se umetnik i tkalja poznaju i razgovaraju prilikom započinjanja tapiserije na razboju ili ona dela kada se uopšte nisu sreli?

U srednjem veku tapiserije su služile za zaštitu od hladnoće a istovremeno su bile i ukras na zidovima, vratima i prozorima. Toplina se povezuje sa ovom rečju upravo iz ovog razloga ali i zato što su napravljeni od vune i drugih tekstilnih vlakana. Kačenjem tapiserije na zid prostor je bio topliji ali i interesantniji, dobijao je svoju jedinstvenost.
Kroz knjigu, poput niti proteže se priča o usamljenosti, o smanjenoj mogućnosti izbora, o borbi glavne junakinje da ostavi trag iako joj okolina nije naklonjena, o pokušaju da u svoj život unese druženje, prijateljstvo, lepotu i kreativno stvaranje.





Niti su me privukle na ovu izložbu jer su predstavljene kroz minijature. Volim minijature i radim ih na svili ali ovi radovi su drugačiji i posebni. Većina minijatura urađena je vezom i tkanjem.
Ručni rad, toplina, jedinstvenost – svaka minijatura je izuzetna na svoj način. U njih 100 skupljene su ideje i energija kreativnih žena. Udružena, podsticajna energija širi se Kolarčevom zadužbinom u Beogradu gde je izložba postavljena.

