Katarina Ivanović rođena je 15. maja 1811. godine. Živela je u 19. veku kada u Srbiji nije bilo mnogo žena slikara. Osim nje to je bila Mina Karadžić koja je takođe živela izvan Srbije kao i Katarina i druga je bila Poleksija Todorović koja je živela u Srbiji (bila je ćerka Matije Bana i supruga slikara Steve Todorovića).
Katarina Ivanović je bila prva slikarka koja je naslikala portret druge žene i prva koja je uradila istorijsku kompoziciju „Osvajanje Beograda“.
Obrazovala se i kasnije stvarala u veoma teškim uslovima za žene, zato je njen primer važan kao dokaz da su uz predan i veoma naporan rad pojedine žene u prošlosti postizale uspeh.
Rođena je na teritoriji Austro-Ugarske. Zahvaljujući roditeljima obrazovala se (govorila je strane jezike) ali nisu je podržavali da uči slikarstvo, čak su to smatrali neprimerenim za devojku. Zahvaljujući trgovcu Đorđu Stankoviću (jedan od osnivača Matice srpske) koji je novčano pomago učila je slikarstvo u ateljeu Jožefa Peškog u Pešti.
Zatim je četiri godine studirala je u Beču kao student Likovne akademije. Kasnije se usavršavala u Minhenu i Parizu.
U Beograd je došla 1846. godine, tokom boravka naslikala je desetak portreta među kojima je i portret kneginje Perside Karađorđević. Vratila se u Ugarsku gde je bilo potražnje za njenim radovima.
Kao državljanka Ugarske učestvovala je na dve velike svetske izložbe: Svetskoj izložbi u Parizu 1867. i Svetskoj izložbi u Beču 1873. godine.
Simo Milutinović Sarajlija posvetio joj je pesmu kao “Čestitoj i nadobičnoj ljubiteljki krasnoga znanja”.
Slikala je portrete, istorijske kompozicije, mrtvu prirodu, crkvene teme…
Većinu svojih slika poklonila je Narodnom muzeju u Beogradu.
Poznata dela su:
- Autoportret,
- Grožđe s korpom,
- Portret Sime Milutinovića Sarajlije,
- Italijanski vinogradar,
- Portret kneginje Perside Karađorđević…
Bila je prva slikarka počasni član Srpskog učenog društva (današnja SANU).
Umrla je 1882. godine a posmrtni ostaci preneti su u Beograd 1967. godine.
