Od radova na svili koje sam uradila u 2021 godini a koji su posvećeni putevima niti izdvajam sledeće:
Slika na svili ’’Vojvođanska polja’’
Ručno oslikana svilene ešarpe ’’Vino i svila’’
’’Čitanje tragova’’ – Minijature na svili
Ručno oslikana svilena ešarpa ”Vitraž”
Minijature na svili – inspiracija etnografska zbirka u Manakovoj kući
Vino i svila nežno dodiruju i lako opijaju.
Oslikavanje svilene ešarpe ’’Vino i svila’’ inspirisano je Vršcem zato što su vino i svila međusobno povezani u ovog gradu. Vršac je bio veliki proizvođač svile sve dok u drugoj polovini 19. veka vino nije preuzelo primat i uništilo proizvodnju svile. Jednostavno u tom trenutku proizvodnja vina bila je ekonomski isplativija nego gajenje svilene bube i proizvodnja svile.
Vino i svila u Vršcu dodirnuli su se a zatim i sudarili. Zauvek je ostala prepletenost vinove loze i svilenih niti.
Danas slikanjem svilene ešarpe sa temom vino obavezno dodajem i podsećanje da se uz vino u Vršcu nekada proizvodila i svila. Kako je to vino potisnulo svilu?
Državni put koji je izgrađen sredinom 19. veka povezao je Vršac sa ostatkom Vojvodine i bio je za proizvođače vina izlaz na veliko tržište. Kvalitetno vino koje se proizvodilo u Vršačkim planinama iskoristilo je put i dospelo širom Evrope do mnogobrojnih ljubitelja kvalitetnog vina.
Proizvoditi vino postalo je isplativije nego proizvoditi svilu i čokoti vinove loze zamenili su stabla belog duda. Tako je vino uništilo proizvodnju svile u Vršcu ali je svojim kvalitetom osvojilo Evropu. To je zanimljivost vina u Vršcu jer odavno je zaboravljeno da se na tom prostoru nekada uspešno proizvodila kvalitetna svila.
Spojila sam ih u jednoj ešarpi – niti svile koje lepršaju po ešarpi, kidaju se i nestaju i vino u čaši koje nazdravlja svojoj pobedi.
Lepota vitraža u katedrali ’’Ime Marijino’’ u Novom Sadu inspirisala me da ručno oslikam svilenu ešarpu ’’Vitraž’’.
Igra svetlosti i obojenog stakla izaziva divljenje i poziva na uživanje u lepoti vitraža. Vitraži su zaista inspirativni i već sam uradila jednu sliku na svili sa temom vitraž.
Svetlost i topli tonovi nalaze se na svilenoj ešarpi koja je ručno oslikana. Oslikavanjem ove ešarpe podesetila sam se divnih trenutaka koje sam provela u Novom Sadu. Topla žuta boja je jedna od glavnih boja za 2021. godinu. Žuta znači toplotu, optimizam, pozitivnu energiju i asocira na sunce i njegovu toplotu.
Zašto je žuta dominantna na ešarpi ’’Vitraž’’?
Kada posmatramo vitraž toplih tonova iz unutrašnjosti crkve ili katedrale a kada sunčevi zraci padaju na taj prozor tada on postaje vatromet žute, narandžaste i crvene boje. Ove boje su pozitivne i nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.
Vitraži su ručni rad, energija uložena u sklapanje komadića različito obojenog stakla u jednu veću celinu. Pozitivno deluju kada ih pogledate, šalju posebnu energiju svetlosti dok se prolama kroz njih.
U svakom gradu postoji energija sa kojom se sretnemo i pronađemo. Novi Sad me asocira na toplinu doma, prijateljsko raspoloženje… Kroz ove tople boje na ešarpi upravo sam pokušala dočarati lep osećaj dok sam boravila u ovom prelepom gradu.
Detalj inspirisan vrhom ‘’pramca broda norveške kuće’’ pomešan sa kapljicama morske vode (Norveška kuća, Gornji Milanovac). More, talasi, brod, drvo, šuma… Drvene daske kojim su građene lađe vikinga i daske od kojih su građene kuće u Šumadiji simbolizuju prijateljstvo. Drvo ih spaja. Drvo od kojeg su sagrađene povezuje ih međusobno i sa prirodom.
Mali okrugli prozori sa strane i izvan granica simbolizuju posmatranje života iz lične perspektive. Prozori su važni i na brodu i u kući jer otvaraju vidik za sagledavanje prostranstva. Iz broda to je prostranstvo mora a iz kuće prostranstvo zelenila.
Zašto sam se odlučila baš za ovaj detalj?
Znala sam da ću prvo što oslikam inspirisano boravkom u Gornjem Milanovcu biti neki detalj sa Norveške kuće jer mi je ona jaka asocijacija na ovaj grad. Zato što postoji da podseća na nešto što je bilo ali je i simbol prijateljstva dva naroda.
Zašto sam sve pretvorila u apstraktni oblik?
Zato što ova kuća ima široku, univerzalnu poruku. Zato što želim da svu pažnju usmerim u tačku iz koje počinje pogled na prostranstvo, povezanost i prijateljstvo.
Ručno oslikana svilena ešarpa ”Pramac”, detalj
Poruka postojanja ove kuće za mene je apstraktna misao koja je primenjiva uvek i na svakom mestu. Ovako je ja vidim: U svim situacijama u životu čovek može da pomogne drugom u nevolji a svaka pomoć gradi novo prijateljstvo.
(Norvežani koji su i sami bili pod nemačkom okupacijom imali su snage i hrabrosti da pomažu jugoslovenske zarobljenike koji su bili u nemačkim logorima u Norveškoj.)
Tamiš treperi na blagom jutarnjem povetarcu kao niti svile koje su se nekada proizvodile u svilari.
Koračam pored reke, upijam prve sunčeve zrake i slušam zvuke lišća mladih breza. Oduševljena sam koliko ih ima posađenih između ulice i šetališta. Nakon nekoliko minuta hoda vidim svilaru u daljini. Svilara je blizu reke i kako joj se više približavam kao da čujem njihov šapat. Šapat reke i svilare. Mnogo godina su zajedno tu jedna pored druge i povezane su nitima iz prošlosti.
Reka Tamiš, Pancevo
Svilara u daljini, boje Tamiša, blago treperenje vode i lišća breza – ovaj doživljaj bio je inspiracija za oslikavanje svilene ešarpe ’’Šapat Tamiša’’. Ešarpa je od svile Ponge 5, dimenzija 28x114cm i ručno oslikana Marabu bojama za svilu.
”Šapat-Tamiša”_ručno oslikana svilena ešarpa_detalj