Galerija Stara Pinakoteka
U deset sati majskog sunčanog jutra stojim ispred velike duge zgrade Stare Pinakoteke u Minhenu. Stara Pinakoteka je mesto koje je bilo izuzetno značajno za slikarku Nadeždu Petrović. Dolazila je u ovu galeriju da proučava dela velikih umetnika koja se nalaze u njoj. Neka od njih je kopirala dok je bila student. Jedna od kopija koju je u ovoj galeriji uradila nalazi se u Umetničkoj galeriji ’’Nadežda Petrović’’ u Čačku u spomen sobi velike slikarke.
Na putu sa Nadeždom Petrović nalazim se u Minhenu ispred galerije u koju je ona početkom dvadesetog veka često dolazila. Pre nego što uđem u galeriju velikih dela pažljivo posmatram samu građevinu koja je impozantna. Njena dužina čini da se čovek oseća tako malim. Mogu da zamislim koliko moćno je delovala pre 130 godina kada ju je Nadežda kao student umetnosti posećivala.
Iz daljine fasada zgrade izgleda u istom tonu ali kada sam prišla bliže jasno sam primetila razliku u ciglama u pojedinim delovima. S obzirom da su delovi bili neravnomerni jasno je bilo da nisu deo dizajna nego postoji neko drugo objašnjenje. Ono je:
Fasada zgrade obnovljena je nakon Drugog svetskog rata u kome je tokom bombardovanja oštećena, nove dodate cigle su u istom stilu ali razlika je vidljiva.
Karakteristično za Minhen je da su gradske vlasti nakon završetka drugog svetskog rata (1950) izričito zahtevale da se izvrši obnavljanje svih zgrada u istom stilu u kome su bile izgrađene pre rata. Obnovom grad je postao isti kao i pre bombardovanja, kompletna obnova završena je krajem 20. veka. Nove zgrade gradile su se kasnije izvan centra obnovljenog starog Minhena u novom stilu gradnje.
Tako je Stara Pinakoteka precizno obnovljena sa idejom da se razlika na fasadi ipak vidi a da ne kvari stil od ranije.
Poseduju veliku kolekciju Rubensovih slika, dopada mi se njegova svetla paleta boja, za razliku od starih majstora (Ticijan, Tintoreto, Botičeli, Rembrant…) čije su boje veoma tamne. Rubens je radio izuzetno velike formate koji izgledaju moćno.
Anton Ažbe – spomenik u Leopold parku
Iz Pinakoteke kretanje korz Minhen nastavila sam u sećanju na Nadeždu Petrović. Otišla sam do mesta gde se nalazila umetnička škola koju je pohađala. Posetila sam Leopold park u kome se nalazi spomenik Nadeždinom profesoru Ažbeu.
Nadežda Petrović kada je 1898. godine otišla u Minhen na studije nije se mogla upisati na Akademiju umetnosti jer u to vreme nisu primali devojke. Upisala se u privatnu umetničku školu koju je vodio slovenački slikar Anton Ažbe. To je bila najpoznatija i najpriznatija privatna škola a Ažbe priznat profesor da je njegove diplome izdate studentima overavala Akademija umetnosti.
Tri godine provela je u njegovoj školi, dolazak u Minhen i nastavljanje školovanja bio je važan za nju koja je izuzetno cenila i poštovala profesora Ažbea.
Godine 2004. (19. juna) u Leopold parku u Minhenu otkrivena je bronzana bista Antona Ažbea na mestu gde se nekada nalazila njegova slikarska škola. Bistu je uradio vajar Mirsad Begić, skulpturu je uradila firma Mramor Hotavlje.
Surfovanje na reci Ajsbah
Engleski vrt u Minhenu je jedan od najlepših parkova u svetu – na njegovoj ivici atrakcija su surferi.
Surferi na malom rečnom talasu su iznenađenje, atrakcija koju možete videti u Minhenu. Ispod mosta reke Ajsbah pri ulasku u Englesku baštu pravi se talas koji je surferima izazov.
Širina reke, talasa je možda 8-10 metara, surferi imaju veoma malo prostora za delovanje ali neki su tako vešti da uspevaju da na talasu ostanu i 2-3 minuta. Uporni su u svom nastupu, sa padom u vodu ponovo izlaze i staju u red za novu priliku i novi nastup. Red formiraju sa obe strane reke i naizmenično izlaze na talas i bore se da ostanu što duže pre nego što padnu u reku. Ovo je jedinstvena atrakcija koju možete pogledati u Minhenu.
Oni iznova i iznova uživaju u toj aktivnosti a sa njima i publika koja ih posmatra. Uvek imaju publuku jer je njihov nastup spontan, zanimljiv i veoma atraktivan.
Reka Ajsbah protiče dalje kroz Englesku baštu i uliva se u reku Izar.
Walking Man autor Džonatan Borofski
Šetajući Minhenom slučajno sam se srela sa Hodajućim čovekom. Nisam mogla da odolim a da ne saznam otkuda ova džinovska skulptura na običnom mestu. Visoka skulptura se nalazi ispred poslovne zgrade u Minhenu firme koja ju je naručila i platila. Skulptura je visoka 17 metara, privlači pažnju i dominira prostorom. Teška je 16 tona. Urađena je u Los Anđelesu i u Minhen dopremljena u devet delova. Skulptura je postavljena 1955. godine.
Ovo su četiri pričice koje su bile jake, posebne, iznenađujuće i atraktivne za mene. O muzejima koji su mi se posebno dopali napisala sam poseban post: 11 izuzetnih muzeja u Minhenu koje treba obavezno posetiti
Zanimljivosti
Za kraj izdvojila sam tri specifične zanimljivosti vezane za umetnost u Minhenu:
- Muzej Brandhost poseduje najveći broj dela Endija Vorhola u Evropi.
- Velika kolekcija Rubensovih slika nalazi se u muzeju Stara Pinakoteka.
- Lenbahhaus poseduje najveću svetsku kolekciju radova slikara iz grupe Plavi jahač.
